ISO 14064-2 Gasovi staklene bašte — Deo 2: Specifikacija sa uputstvom na nivou projekta za kvantifikaciju, praćenje i izveštavanje o smanjenju emisije gasova staklene bašte ili poboljšanju uklanjanja

ISO 14064-2 Gasovi staklene bašte — Deo 2: Specifikacija sa uputstvom na nivou projekta za kvantifikaciju, praćenje i izveštavanje o smanjenju emisije gasova staklene bašte ili poboljšanju uklanjanja

 

ISO 14064-2 detaljno opisuje principe i zahteve za određivanje osnovnih linija i praćenje, kvantifikaciju i izveštavanje o emisijama iz projekta. Fokusira se na projekte emisije gasova staklene bašte ili aktivnosti zasnovane na projektima posebno dizajnirane da smanje emisije gasova staklene bašte i/ili poboljšaju uklanjanje gasova staklene bašte. On pruža osnovu za verifikaciju i validaciju projekata gasova staklene bašte.

Kvantifikacija emisija i uklanjanja gasova staklene bašte

Organizacija će identifikovati i dokumentovati sve relevantne izvore i ponore gasova staklene bašte uključene u njene granice izveštavanja. Organizacija će uključiti sve relevantne gasove staklene bašte. Izvori i ponori gasova staklene bašte se identifikuju u skladu sa definisanim kategorijama.

Emisije gasova staklene bašte će se agregirati u sledeće kategorije na nivou organizacije:

  • direktne emisije i uklanjanje gasova staklene bašte;
  • indirektne emisije gasova staklene bašte iz uvozne energije;
  • indirektne emisije gasova staklene bašte iz transporta;
  • indirektne emisije gasova staklene bašte iz proizvoda koje koristi organizacija;
  • indirektne emisije gasova staklene bašte povezane sa upotrebom proizvoda iz organizacije;
  • indirektne emisije gasova staklene bašte iz drugih izvora.

Kada organizacija kvantifikuje uklanjanje gasova staklene bašte, organizacija će identifikovati i dokumentovati ponore gasova staklene bašte koji doprinose njenom uklanjanju. Detalji sa kojima su izvori i ponori identifikovani i kategorisani biće u skladu sa korišćenim pristupom kvantifikacije. Organizacija može isključiti izvore ili ponore gasova staklene bašte za koje doprinos emisijama ili uklanjanju gasova staklene bašte nije relevantan. On će identifikovati i objasniti zašto su izvori ili ponori gasova staklene bašte isključeni u skladu sa kategorijama i svim kategorijama koje su uključene u izveštaj.

Organizacija će primeniti i dokumentovati proces da odredi koje indirektne emisije treba da uključi u svoj inventar gasova staklene bašte. Organizacija će definisati i objasniti sopstvene unapred određene kriterijume za značaj indirektnih emisija, s obzirom na nameravanu upotrebu inventara gasova staklene bašte. Kakva god da je namena, kriterijumi ne bi trebalo da se koriste za isključivanje značajnih količina indirektnih emisija ili izbegavanje obaveza usaglašenosti. Koristeći te kriterijume, organizacija će identifikovati i proceniti svoje indirektne emisije gasova staklene bašte, kako bi izabrala one značajne. Organizacija će kvantifikovati i prijaviti ove značajne emisije. Isključenja značajnih indirektnih emisija moraju biti opravdana. Kriterijumi za procenu značaja mogu uključiti magnitudu/volumen emisija, nivo uticaja na izvore/ponore, pristup informacijama i nivo tačnosti povezanih podataka (složenost organizacije i monitoringa).

Izbor kvantifikacionog pristupa

Organizacija treba da izabere i koristi kvantifikacione metodologije koje minimiziraju neizvesnost i daju tačne, dosledne i ponovljive rezultate. Pristup kvantifikaciji takođe treba da uzme u obzir tehničku izvodljivost i troškove. Pristup kvantifikaciji je proces dobijanja podataka i određivanja emisija ili uklanjanja iz izvora ili ponora. Emisije ili uklanjanja gasova staklene bašte mogu se dobiti merenjem ili modeliranjem. Organizacija će objasniti i dokumentovati svoj pristup kvantifikaciji i sve promene u pristupu kvantifikaciji. Može se koristiti procena rizika ili druge procedure (npr. zahtevi kupaca , regulatorni zahtevi, zabrinutost zainteresovanih strana, obim poslovanja, itd.). Kriterijumi za procenu značaja mogu se periodično revidirati. Organizacija treba da zadrži dokumentovane informacije o revizijama. Organizacija će identifikovati i dokumentovati svoje podatke za svaki izvor ili ponor klasifikovan kao direktne ili indirektne emisije i uklanjanja. On će odrediti i dokumentovati karakteristike za svaki relevantan podatak koji se koristi za kvantifikaciju.

Izbor ili razvoj modela kvantifikacije gasova staklene bašte

Osim u slučaju merenja emisija i uklanjanja, organizacija će izabrati ili razviti modele za kvantifikacioni pristup. Model je prikaz načina na koji se podaci o izvoru ili ponoru koji se koriste za kvantifikaciju pretvaraju u emisije ili uklanjanja. Model je pojednostavljenje fizičkih procesa koje ima pretpostavke i ograničenja. Organizacija će objasniti i dokumentovati opravdanje za izbor ili razvoj modela, uzimajući u obzir sledeće karakteristike modela:

  • kako model tačno predstavlja emisije i uklanjanja;
  • granice njegove primene;
  • njegovu nesigurnost i strogost;
  • ponovljivost rezultata;
  • prihvatljivost modela;
  • poreklo i nivo prepoznavanja modela;
  • doslednost sa predviđenom upotrebom.

Proračun emisija i uklanjanja gasova staklene bašte

Organizacija će izračunati emisije i uklanjanje gasova staklene bašte u skladu sa odabranim pristupom kvantifikacije. Izveštava se period za koji su emisije i uklanjanja gasova staklene bašte izračunate. Organizacija će konvertovati količinu svake vrste gasova staklene bašte u tone CO₂e koristeći odgovarajuće GWPs. Treba koristiti najnoviji IPCC’s GWP. Ako nije, mora se dati obrazloženje. Vremenski horizont GWP će biti 100 godina. Mogu se koristiti i drugi vremenski horizonti GWP, ali odvojeno prijavljivani.

Izbor i uspostavljanje bazne godine

Organizacija će uspostaviti istorijsku baznu godinu za emisije i uklanjanje gasova staklene bašte za uporedne svrhe ili za ispunjavanje zahteva programa gasova staklene bašte ili druge predviđene upotrebe pronalazača gasova staklene baste.

Emisije ili uklanjanja u baznoj godini mogu se kvantifikovati na osnovu određenog perioda (npr. godina ili deo godine gde je sezonalnost karakteristika aktivnosti organizacije) ili usredsređeni iz nekoliko perioda (npr. nekoliko godina). Ako dovoljno informacija o istorijskim emisijama ili uklanjanju gasova staklene bašte nije dostupno, organizacija može koristiti svoj prvi period inventara gasova staklene bašte kao baznu godinu.

Prilikom utvrđivanja bazne godine, organizacija:

  • će kvantifikovati bazne godine emisija i uklanjanja gasova staklene bašte koristeći podatke reprezentativne za trenutnu granicu izveštavanja organizacije, tipično jednogodišnji podaci, uzastopni višegodišnji prosek ili pokretni prosek;
  • bira baznu godinu za koju su dostupni podaci o emisijama ili uklanjanju stakleničkih plinova koji se mogu provjeriti;
  • objašnjava izbor bazne godine;
  • će izraditi inventar gasova staklene bašte za baznu godinu u skladu sa odredbama ovog dokumenta.

Organizacija može promeniti svoju baznu godinu, ali će opravdati svaku promenu bazne godine.

Pregled inventara gasova staklene bašte bazne godine

Da bi se osigurala reprezentativnost inventara gasova staklene bašte bazne godine, organizacija će razviti, dokumentovati i primijeniti proceduru pregleda i ponovnog izračunavanja bazne godine kako bi se uzele u obzir značajne kumulativne promene u emisijama bazne godine koje su rezultat:

  • strukturna promena u izveštavanju ili organizacionim granicama (tj. spajanje, akvizicija ili dezinvesticija);
  • promena metodologije izračunavanja ili faktora emisije;
  • otkrivanje greške ili više kumulativnih grešaka koje su zajedno značajne.

Organizacija neće preračunavati svoj inventar staklene bašte u baznoj godini kako bi uračunala promene u nivoima proizvodnje u postrojenjima, uključujući zatvaranje ili otvaranje postrojenja.

Organizacija će dokumentovati preračunavanja bazne godine u narednim inventarima gasova staklene bašte.

ISO standardi drastično poboljšavaju kvalitet proizvoda koje pravi sama organizacija, odnosno kvalitet usluga koje pruža sama organizacija i zbog toga smo vam predstavljili Standard ISO 14064-2.

Uvođenje ISO Standarda sastoji se iz dva koraka:

  • Implementacija ISO Standarda (priprema za sertifikaciju) i
  • Sertifikacija ISO Standarda.

Implementacija ISO Standarda

Prvi deo je mnogo duži i teži i zahteva ozbiljan rad na pripremi same organizacije i usklađivanja poslovanja prema zahtevima ISO Standarda. Ovaj deo se ogleda u pripremi dokumentacije i obuci zaposlenih na osnovu zahteva samog standarda. Pravi se sledeća dokumentacija: poslovnik, misija, vizija, politika, procedure, radna uputstva (instrukcije), zapisi i ostale dokumentovane informacije koje treba da zadovolje tražene zahteve, odnosno potrebne uslove za implementaciju i sertifikaciju za ISO Standarde. Kada se priprema za uvođenje ISO Standarda uspešno završi od strane konsultanta (eksperta) za ISO standarde, onda dolazi na red sama sertifikacija.

Sertifikacija ISO Standarda

Sertifikaciju za ISO Standarda sprovode sertifikacione kuće koja proveravaju procedure i ostale dokumentovane informacije nastale u pripremnom periodu i daju svoju konačnu odluku o primeni zahteva standarda. Sertifikaciona kuća šalje u proveru svoje eksperte, poznatije kao Auditore (proveravače). Njihov zadatak je da izvrše sertifikacionu proveru kako bi utvrdili stepen usklađenosti sa zahtevima standarda. Na osnovu njihovog izveštaja i nalaza otkrivenih tokom provere, rukovodstvu organizacije daje konačna ocena o sertifikaciji. Ako je organizacija zadovoljila i uspešno prošla sertifikacionu proveru, onda dobija zvaničan sertifikat odobren od strane akreditovanog sertifikacionog tela.