ISO 20121 Sistemi za upravljanje održivošću

Događaja – Zahtevi sa uputstvima za upotrebu

Šta je ISO 20121?

Standard ISO 20121 je vodič za održivo upravljanje događajima, vodeći kompanije da besprekorno integrišu održivost u svaki aspekt planiranja i izvođenja događaja. Sa oštrim okom na društvene, ekonomske i ekološke uticaje, ovaj standard je ključan za događaje koji teže da ostave trajno pozitivno nasleđe. Ovaj standard se primenjuje na događaje svih vrsta i veličina, podstičući kompanije da odgovorno upravljaju društvenim, ekonomskim i ekološkim uticajima. Standard ISO 20121 ima snažniji naglasak na društveno nasleđe, inkluzivnost i raznovrsne načine demonstriranja usklađenosti, podstičući sveobuhvatniji i pristupačniji pristup održivom upravljanju događajima. Više od kontrolne liste, to je transformativni okvir koji osnažuje kompanije da vode sa održivošću u srži upravljanja događajima, pozivajući na kreativan, ali sistematski pristup stvaranju pozitivnog, trajnog uticaja.

Kome je namenjen ISO 20121?

Bilo koja kompaniji koja se bavi planiranjem, upravljanjem ili realizacijom događaja, a koja želi da integriše održivost u svoje poslovanje. U današnjem upravljanju događajima, težnja ka održivosti je od najveće važnosti. Standard ISO 20121 se pojavljuje kao ključni resurs, vodeći kompanije ka praksama koje su etičnije, ekološki prihvatljivije i društveno svesnije. Ističući nove fokuse na ljudska i dečja prava, zajedno sa nasleđem događaja, standard pokazuje transformativnu ulogu održivosti u industriji. Nudi različite metode demonstracije usaglašenosti, uključujući samodeklaraciju, validaciju dobavljača i sertifikaciju treće strane, čineći održive prakse dostupnim svim kompanijama, posebno malim i srednjim preduzećima koja se suočavaju sa troškovima sertifikacije. Standard ISO 20121 svestran je i primenljiv na razne događaje, od malih okupljanja do velikih konferencija i svega između.

Prednosti uvođenja ISO 20121?

Prednosti uvođenja standarda ISO 20121 su:

  • Smanjuje uticaj događaja na životnu sredinu.
  • Podstiče holistički pristup održivosti, uzimajući u obzir ekonomske, ekološke i društvene uticaje.
  • Poboljšava angažovanje i zadovoljstvo zainteresovanih strana.
  • Jača reputaciju kompanije i vrednost brenda.
  • Nudi raznovrsne puteve za procenu usaglašenosti, prilagođen kompanijama svih veličina.

Implementacija standarda ISO 20121 može korisnicima pružiti neke prednosti, uključujući:

  • Smanjenje troškova;
  • Nove kupce ili širenje tržišta;
  • Povećanu produktivnost;
  • Ispunjavanje zahteva regulative (ili demonstriranje kako se najbolja praksa može primeniti bez regulative);
  • Izgradnju poverenja kupaca u vaš proizvod, pristup i brend;
  • Marketing, brendiranje i publicitet;
  • Regrutovanje i zadržavanje;
  • Angažovanje zainteresovanih strana.

Šta je to implementacija ISO 20121?

Standard ISO 20121 je okvir koji će pomoći korisnicima da identifikuju ciljeve održivosti. To znači da će se njegova implementacija u praksi razlikovati za svaku kompaniju. Međutim, postoje neke široke prednosti:

  • Reputacioni: omogućava korisnicima da demonstriraju dobru praksu u planiranju i realizaciji događaja, tako da se održivost razmatra i preduzima mera u svakoj fazi donošenja odluke.
  • Strateški: usklađen je sa najboljom praksom globalne održivosti, uključujući Ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih nacija, Trku ka nuli, Pariski sporazum o klimatskim promenama i Univerzalnu deklaraciju UN o ljudskim pravima.
  • Priprema za budućnost: omogućiće korisniku da pokaže svoje razumevanje i delovanje u vezi sa negativnim uticajima događaja (npr. ugljenični otisak i korišćenje resursa). Ovo je važno jer se od posetilaca događaja, učesnika i drugih zainteresovanih strana sve više očekuje da događaj ima uticaj i ostavi nasleđe.

Korisnici mogu da demonstriraju implementaciju standarda ISO 20121 na tri načina. Da bi demonstrirali usaglašenost sa prvom stranom ili samodeklaraciju, korisnici bi transparentno delili ključne dokumente koji bi demonstrirali akcije. Kompanija bi mogla da deli politiku održivosti i intervjue sa zainteresovanim stranama, objašnjavajući kako je korisnik sarađivao sa njima tokom ovog procesa. Samodeklaracija je validna i mogla bi se opisati kao transparentnija i autentičnija od sertifikacije treće strane, jer deli kako je cilj postignut (što bi moglo da inspiriše i vodi druge), umesto da samo prikazuje sertifikat. Mogućnost demonstriranja usaglašenosti sa drugom stranom sa standardom ISO 20121 je trenutno ograničena, ali predstavlja priliku za mnoga udruženja u sektoru događaja. Ova tela bi mogla da kreiraju sopstveni pristup proveri da li je standard implementiran, a taj pristup bi verovatno bio kombinacija stručnosti u oblasti događaja i znanja o standardu ISO 20121. Na primer, ako bi globalna izložba želela da demonstrira primenu standarda na sajmu, udruženje izložbi kome kompanija pripada moglo bi da proveri akcije kompanije i dodeli sertifikat kojim se klijentima, kolegama, dobavljačima i posetiocima saopštava da je udruženje sa stručnim znanjem u određenoj oblasti proverilo korišćeni pristup najbolje prakse.

Druga opcija je da treća strana, sertifikaciono telo, proveri pristup kompanije. To je veoma korisna opcija; međutim, profesionalni pristup sertifikacionog tela može biti skuplji i fokusiran na standarde, sa ograničenom stručnošću u vezi sa specifičnim događajima.

Sledeći koraci mogu pomoći u implementaciji standarda. Oni se mogu obaviti redosledom koji je u skladu sa načinom rada kompanije, potencijalno koristeći već postojeće procese.

  1. Odlučite o obimu, npr. da li će fokus biti na jednom događaju/lokaciji ili na implementaciji standarda ISO 20121 u 100% događaja/kancelarijskih lokacija?
  2. Identifikacija i evaluacija problema: odlučite kako da identifikujete najvažnija pitanja na koja treba da se fokusirate (takođe se naziva procena materijalnosti).
  3. Identifikujte ključne zainteresovane strane i zatražite povratne informacije o identifikovanim problemima (ovaj korak gradi kredibilitet i angažovanje).
  4. Kreirajte politiku, koju podržava najviši menadžment, a koja uključuje ciljeve kreirane za rešavanje identifikovanih problema. Trebalo bi da uključuje i druge obaveze, na primer, izveštavanje.
  5. Sarađujte sa lancem snabdevanja kako biste razumeli kako mogu pomoći u ostvarivanju ciljeva održivosti.
  6. Napravite plan akcije i identifikujte ko će biti odgovoran za šta da bi se ciljevi postigli.
  7. Redovno komunicirajte, gradite svest, pratite, merite i procenjujte učinak u odnosu na ciljeve. Budite svesni da neće sve ići po planu i uspostavite proces za upravljanje promenama i preduzimanje odgovarajućih mera.
  8. Redovno preispitujte i izveštavajte o napretku sa ciljem identifikovanja načina za poboljšanje.

Implementacija standarda nije preduzimanje „ispravnih“ radnji ili „radnja onoga što vam je rečeno“. Implementacija standarda ISO 20121 odnosi se na uspostavljanje načina rada koji stvara kulturu u kojoj se održivost razmatra u svakoj tački donošenja odluke.